SDP u ratu nije nikoga slijedio, a najmanje SDA.

SDP u ratu nije nikoga slijedio, a najmanje SDA. SDP je slijedio ideju nezavisne, cjelovite i građanske Bosne i Hercegovine, potvrđenu referendumskom voljom građana. Kada su se vodile politike podjela i pregovori o etničkom komadanju države, upravo su se ljudi iz SDP-a tome otvoreno suprotstavili, uključujući i Bošnjački sabor 1993. godine. Najbolji dokaz je govor Nijaza Durakovića koji se može pronaći na svim društvenim mrežama i koji se jasno suprotstavlja podijeli države koja se predlaže.

O svemu tome i danas postoje jasna svjedočenja koja govore o ulozi SDP-a i građanskih snaga u odbrani Republike Bosne i Hercegovine. Bez ljudi poput Tatjane Ljujić-Mijatović, Mirka Pejanovića, Ive Komšića...ne bi bilo ni političkog legitimiteta Republike BiH, ni njenog zakonskog kontinuiteta, ni multietničkog karaktera koji je bio ključ međunarodnog priznanja naše države.

Da li je Selim Bešlagić slijedio SDA kada je branio Tuzlu i sačuvao njen multietnički duh? Da li je Bogić Bogićević slijedio SDA kada je svojim historijskim glasom spriječio vojni udar u Beogradu i dao možda najveći doprinos opstanku Bosne i Hercegovine u presudnim trenucima? Da li je Hakija Turajlić, svirepo ubijeni potpredsjednik Vlade RBiH bio nacionalista sdaovac?

Istoriju niko nema pravo prisvajati. Bosnu i Hercegovinu nisu odbranile samo stranke, nego časni ljudi različitih političkih uvjerenja koji su stali uz državu kada je bilo najteže. A SDP je tada bio na pravoj strani historije – uz građansku, nedjeljivu i antifašističku Bosnu i Hercegovinu.