Priče o zajedništvu u Bosni i Hercegovini postoje svuda oko nas – samo im se prečesto ne daje prostor.

Priče o zajedništvu u Bosni i Hercegovini postoje svuda oko nas – samo im se prečesto ne daje prostor. Ne zato što nisu stvarne, nego zato što nisu „atraktivne“ onima koji žive od podjela. Lakše je širiti buku mržnje i populizma, nego tišinu poštovanja. Poštovanje i uvažavanje je teži put. Ali govori o tome kakvi smo ljudi i kakav nam je odgoj.

A stvarnost je drugačija. Putujući širom Bosne i Hercegovine, iznova vidim isto: ljudi različitih nacija i vjera žive, rade i sarađuju zajedno sasvim normalno. Dijele svakodnevne brige, pomažu jedni drugima i grade povjerenje. Bez velikih riječi, ali s puno ljudskosti.

Bosna i Hercegovina može i mora biti zemlja jednakopravnih ljudi. Zemlja u kojoj se niko ne boji svog imena, prezimena ili komšije. Zemlja u kojoj su dostojanstvo, uvažavanje i solidarnost jači od svake podjele.

Takve priče postoje. Ti su ljudi tihi, ali svuda oko nas. Na nama je da ih vidimo, da govorimo o njima i da ih dijelimo. Jer zajedništvo nije slabost, nego naša najveća snaga.