Tokom posjete zapadnoj Hercegovini, obišao sam nekoliko važnih mjesta: Manastir Žitomislić, Franjevački samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom…

Tokom posjete zapadnoj Hercegovini, obišao sam nekoliko važnih mjesta: Manastir Žitomislić, Franjevački samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, džamiju u Višićima kod Čapljine i crkvu u Prebilovcima – jedno od mjesta najvećih zločina na ovim prostorima, gdje je 1941. godine od strane ustaša ubijeno 826 nevinih Srba.

Razgovarao sam sa predstavnicima vjerskih zajednica i mještanima koji ne žive jedni pored drugih – već jedni s drugima. Kroz priče kao što je ona o Jeleni koja je bila kuma svojoj prijateljici na šerijatskom vjenčanju, ili imamu Kurtoviću koji svakodnevno pomaže svom bolesnom komšiji Hrvatu, svjedočimo duhu zajedništva koje je svuda oko nas. Koliko god se nacionalisti trudili da ga unište i objasne da ga nema.

Svako od ovih mjesta nosi teško breme prošlosti, obilježeno zločinima i rušenjem svetinja. Ali obični ljudi između sebe pokazuju veću civilizacijsku svijest od političara. Pomažu se i rješavaju probleme zajedno. Željni boljeg života i ljudskog poštovanja. Pozitivne priče, nažalost, rijetko ćemo čuti u medijima – jer ne donose klikove. Umjesto toga, često čujemo o razbijenom prozoru ili grafitu mržnje, a pojedini političari, opijeni nacionalizmom, pokušavaju plasirati narativ da je suživot nemoguć.

Ali, kao što reče imam Kurtović: „Radije ću govoriti istinu pa da me mrze, nego laž da bi me voljeli.“ A istina je da ljudskost nema cijenu. Kad je ugledate, uzdignite je do neba što glasnije. Ima je svuda, ali je tiha. Mnogo tiša od negativnih stvari.

Na nama je da čuvamo vrijednosti – zajedništva, istine i suživota. Da se borimo za više ljudskosti. Da naučimo iz prošlosti da se ne ponove greške. Da cijenimo život i dobre ljude. Naša snaga je u tome što smo različiti po imenu, ali smo ujedinjeni u našoj ljudskosti.

I❤️🇧🇦