Bosna i Hercegovina je kuća koju šibaju vjetrovi sa istoka i zapada.

Bosna i Hercegovina je kuća koju šibaju vjetrovi sa istoka i zapada. Svaka cigla, svaka greda nosi ime jednog naroda, ali čitava kuća pripada svima unutra. Stoljećima su ti vjetrovi dolazili i odlazili. Kuća je opstajala, jer je temelj činio nešto dublje od kamena: zajedništvo, život, ljubav prema zemlji, i vjerovanje da samo zajedno možemo stajati uspravno podignutog čela.

U posljednjih 100 godina mnogi su kuću htjeli rastaviti i ponijeti sa sobom, drugi su tražili da svi u kući budu isti, treći su gledali da zidovi budu visoki i nepremostivi. I tako je kuća počela pucati, jer zaboravismo ono što nas je činilo jačima od vjetra: poštovanje, povjerenje i ravnopravnost.

Poštovanje je prvi kamen temelja. Bez njega, nijedna kuća ne može opstati. Poštovati znači priznati drugog – njegov jezik, vjeru, običaje, bol i radost. Bez poštovanja, narodi u Bosni i Hercegovini ne gledaju jedni druge kao susjede, već kao prijetnje. A prijetnje se ne grle, nego im se okreću leđa. Poštovanje kreće od kućnog odgoja i lične snage da prihvatiš drugog i drugačijeg od sebe. Ma koliko ti čudno izgledalo.

Povjerenje je most preko provalije straha. Bez povjerenja, svaka je rečenica sumnjiva, svaki pokret opasan. Povjerenje ne znači zaboraviti prošlost, već vjerovati da budućnost može biti drugačija. Povjerenje se gradi riječima koje nisu otrovne, gestovima koji nisu lažni, i sporazumima koji nisu zamke. Bez povjerenja, zidovi ove kuće postaju kavezi. Ali s povjerenjem, oni postaju sklonište sa čvrstim krovom.

Dejtonski sporazum, kao krov naše kuće, donio je mir u Bosnu i Hercegovinu nakon rata. Dejton je zaustavio krv, ali nije donio pravdu ni jednakost. Narodi u Bosni i Hercegovini ne smiju biti hijerarhija, već porodica. Ravnopravnost svih – Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih – ključ je opstanka. To nije pitanje brojeva, nego principa. Bez ravnopravnosti, krov ove kuće će uvijek prokišnjavati, i svi u kući će spavati pod vlagom. Neko će uvijek kašljati i kihati. A onda se svi možemo zaraziti.

Bosna i Hercegovina nije samo država, već ideja. Ideja da ljudi različitih vjera, jezika i običaja mogu živjeti zajedno, ne uprkos razlikama, već zahvaljujući njima. Ako se odreknemo te ideje, pokazaćemo da nismo spremni za civilizacijski napredak. Ali ako je sačuvamo, možemo postati primjer cijelom svijetu – dokaz da zajedništvo nije utopija, već mogućnost. Mogućnost koja će kad tad biti svjetska realnost.

Kuću nam napadaju i iznutra i izvana, kao i posljednjih 150 godina. Ne budemo li se okupili mi koji i dalje vjerujemo u ravnopravnost, poštovanje i povjerenje, kuća će nam sve više biti u opasnosti. Zavisićemo od milosti stranih vjetrova. A vjetrovi nam nikad ništa nisu dobro donijeli. Naš odgovor mora biti jasan. Svaki centimetar kuće pripada svakome ko se u njoj rodio. Ko ima nešto preće od ukućana i kuće, ne može nas voditi. Moramo biti jači nego ikad, jer neprijatelja je sve više. Pogotovo unutar kuće. Zato samo jako protiv nacionalista koji bi da sebično odnesu kuću sa sobom.

I❤️🇧🇦